Osnovna škola Bijaći

Prvog dana u studenom obilježavamo blagdan Svih svetih, a dan nakon toga Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih koji mnogi greškom nazivaju Dan mrtvih. Pučki nazivi Mrtvi dan, Mrtvo spomenuće i Dan mrtvi u suprotnosti su s kršćanskim naukom prema kojem je  duša besmrtna. O kultu duše u kulturnoj baštini Hrvata, pored ostaloga, svjedoče molitve za duše u čistilištu te dušice – svjećice koje se pale na taj dan.

Blagdan Svih svetih koji se u govoru još naziva i Sesvete, Sisveti ili Sisvete počeo se slaviti još u  4. stoljeću. Sve su ga crkve obilježavale istog dana, u nedjelju nakon Duhova. U prvoj polovici 8. stoljeća papa Grgur III. je blagdan Svih svetih premjestio na 1. studenog.

Tog dana slavimo svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima kao i one neznane koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Riječ je o mnoštvu običnih ljudi koji nam svjedoče da svetost ne znači savršenost, iznimna darovitost, karizmatičnost već put na koji su svi kršćani pozvani.

Posljednjih 20-ak godina na mnogim se mjestima večer uoči blagdana Svih svetih obilježava Noć vještica ili Halloween. Riječ je o običaju preuzetom iz anglo-saksonskih zemalja, a osim rezbarenja bundeva uključuje i kostimiranje nalik našim pokladnim običajima.  Na sve veću popularnost Halloween-a među mladima, Katolička crkva posljednjih godina odgovara događanjem nazvanim Holywin. U pojedinim župama večer uoči Svih svetih održava se molitveno bdijenje i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom uz prigodan program.

Iako na blagdan Svih svetih obilazimo grobove svojih najmilijih (riječ je o neradnom danu u RH), to bismo trebali raditi dan kasnije – na Dušni dan jer je 2. studeni posvećen našim bliskim pokojnicima. Spomendan mrtvih službeno je uveden 998. godine u Cluny na inicijativu benediktinskog opata sv. Odilona. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311. godine. 

Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz je kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Toga dana Crkva potiče i na molitvu za duše u čistilištu.

Dušni dan karakteriziraju tišina, sjećanja i molitve za pokojne, plaćanje misa za pokojnike, obred oprosta, pomaganje sirotinji i zvonjava crkvenih zvona.

Nekadašnji običaj da se pokojnicima na grobove nose i ostavljaju neka jela ili prostire stol s jelima i pićem (ili samo pićem) u potpunosti je iščeznuo. Ostalo je sjećanje kako je nekoć na tu svetkovinu desetak muškaraca cijelu noć zvonilo crkvenim zvonima. U pamćenju  naroda ostao je obred oprosta kao i sjećanje na ne tako davno vrijeme kada se pomagalo sirotinji na svetkovinu Dušnog dana. 

Blagdani u studenom podsjetnik su nama da ne promašimo Nebo.  U tišini, među grobovima naših dragih, nebo nam je bliže, bolje razumijemo život, svjesniji smo za što vrijedi živjeti i za što se isplati umrijeti.