Osnovna škola Bijaći

Svake godine 20. studenog obilježavamo Međunarodni dan dječjih prava, koji ima za cilj promicati međunarodno zajedništvo, svijest o djeci diljem svijeta te bolju dobrobit djece. Tog dana je 1959. godine Generalna skupština UN-a usvojila Deklaraciju o pravima djeteta. A upravo je na taj datum 1989. godine Opća skupština UN-a usvojila Konvenciju o pravima djeteta.

Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.

Konvencija o pravima djeteta međunarodni je dokument kojim se priznaju prava djece u cijelome svijetu. Konvenciju je potpisalo 196 država, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum u području ljudskih prava u povijesti. Vlada Republike Hrvatske donijela je posebnu odluku kojom se na temelju notifikacije o sukcesiji od bivše države Hrvatska smatra strankom Konvencije o pravima djeteta od dana osamostaljenja 8. listopada 1991. godine.

Kao zemlja koja je potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima djeteta, Republika Hrvatska je preuzela sve odgovornosti koje proizlaze iz Konvencije, a odnose se na njezino provođenje te obvezu izmjene i prilagodbe postojećih zakona i akata u skladu s tim međunarodnim dokumentom.

Konvencija o pravima djeteta sadrži 54 članka koji pokrivaju čitav niz općih ljudskih     prava koja se tradicionalno dijele na: građanska, politička, gospodarska i kulturna.
Konvencija nije običan katalog prava djeteta već čini listu obveza koje države moraju ispunjavati spram djeteta. Te obveze država može ispunjavati direktno, osiguravanjem zdravstvene zaštite ili pružanjem obrazovanja djeci ili indirektno, dajući podršku roditeljima u obnašanju roditeljske uloge.

Dječja prava su ljudska prava i odnose se na svu djecu do 18. godine starosti. Ona su posebno izdvojena i naglašena i označavaju ono što svako dijete treba imati ili smije učiniti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Dječja prava svakomu djetetu trebaju osigurati mogućnost da ostvari sve svoje potencijale. Sva su prava povezana i jednako važna. Osim što nam prava pripadaju jer smo se s njima rodili, jednako je važno poštovati i tuđa prava.

Dostupno i kvalitetno obrazovanje pravo je svakoga pojedinca i jedno je od osnovnih ljudskih prava, a predstavlja i temelj za ostvarivanje mnogih drugih ljudskih prava. Obrazovanje svima daje priliku da kreiraju svoju budućnost, osiguraju sebi i svojoj obitelji kvalitetniji život i aktivno sudjeluju u zajednici.

Odbor za prava djeteta UN-a identificirao je četiri opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta:

• Načelo nediskriminacije prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju “neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”.

 • Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.

• Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.

• Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

Važnost Konvencije o pravima djeteta je neosporna. Ona obvezuje i daje aktivnu ulogu svim čimbenicima koji pridonose zaštiti prava djeteta. To znači da svi čimbenici zajedno trebaju omogućiti optimalan razvoj djeteta, a istodobno dijete naučiti kako da štiti vlastita i tuda prava.