Pritom je istaknula važnost kvalitetne suradnje na relaciji roditelj-škola-učenik. Iznoseći iskustva iz dugogodišnje prakse potaknula je učitelje na dublje promišljanje o brizi za osobno mentalno zdravlje kako bi svoju profesionalnu ulogu mogli kvalitetno obavljati. Poticanje emocionalne inteligencije na način da osoba prepoznaje vlastite emocije, jasno ih izražava i upravlja njima, poznaje i koristi djelotvorne strategije suočavanja sa stresom, iskazuje brigu i suosjećanje za emocije drugih i gradi kvalitetne međuljudske odnose smatra presudnim faktorom zaštite. Kratkim testom emocinalne inteligencije osvježila je predavanje i dodatno motivirala učitelje da realno sagledaju svoje sposobnosti kako bi iste valjano mogli procijeniti u interakciji s drugima. Pojavnost teškoća kod učenika vidljivu kroz strah, zabrinutost, depresiju, deficit pažnje, različite oblike ovisnosti, nepromišljenost i impulzivnost, nedostatnu kontrolu emocija, prkosno i nasilno postupanje, školski neuspjeh i slično pripisuje, osim genetskoj dispoziciji, i okolinskim faktorima (odgojnim postupcima) te tu nalazi mogućnost promjene uvjerenja, a time i  usvajanje adekvatnih obrazaca ponašanja. Učitelji su pokazali zainteresiranost za problematiku i predavanje ocijenili  korisnim za svoj osobni i profesionalni rast.