Zato je ovo vrijeme svakom od nas doista potrebno. Neophodno kako bi sebe pripravili za dar koji nam dolazi od Boga. „Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe.“ Ako sebe zapostaviš lako se nasukaš na hridinama života i razbiješ teško se opravljaš. No ako započneš ulagati u sebe tada se moguće razdati u potpunosti, dati svima jer si u sebi jak i osnažen od Boga. Zaustavi se u ovoj Korizmi i dopusti sebi taj luksuz da se pripremiš za dobar i svet svoj kršćanski život.

Korizma je vrijeme prebivanja u Božjoj blizini. Zato su nam postovi važni i preporučljivi. Ne samo ovi nekakvi polovični već doista strogi postovi o kruhu i vodi da se osjeti sva naša glad za Gospodinom. Dobro će reći sveti oci da nam đavao od svega može oduzeti pa čak i od molitve ali od posta ne može ništa. Potrošen i ispaćen iscijeđen i izmoren nikome ne koristimo ni sebi ni bližnjima. Uzmi ovu Korizmu za sebe. Odvoji se od svega što te odvaja od Boga i njegove blizine. Kroz ove dane za cijeli svoj život nauči se da Bog svakom od nas mora biti na prvom mjestu jer kad je on glava i početak života tada je onda sve moguće. Zato Izaiji danas Bog ponovno govori da progovori nanovo nama, svakom od nas. Nemojmo se oglušiti. Život je vrijedan onoliko koliko uložiš u svoju dušu. Vrijedan je onoliko koliko si spreman sebe dati za žrtvu i krenuti u život snažne radosti. Zato neka nas naši postovi preobražavaju u ljude vjere koji ne žive licemjerno i pogansko kršćanstvo današnjice koje je opterećeno trivijalnim stvarima a zaboravilo je na čovjeka patnika. Čovjeka koji je potreban Božje blizine i ljubavi.

Korizmeno vrijeme je vrijeme posvećivanje dobroti i kršćanskoj plemenitosti. Ništa nas ne smije na tom putu omesti. Neka se svi izruguju i neka nas ponižavaju jer postimo. Naše je sebe pripremiti za veliko otajstvo uskrsa jer pripremajući se postom odricanjem, molitvom i dobrim djelima slijedimo svoga Spasitelja. On je onaj koji je toliko snažan da nas izvadi iz svake pogibelji života. On je onaj koji nosi zdravlje bolesnima. On je onaj koji ljubavlju vraća izgubljeno dostojanstvo. On je onaj koji svakog od nas izdiže iz tame propasti i uvodi nas u otajstvo snažene milosti blaženstva već ovdje na zemlji. Zato danas iznova krenimo svom Gospodinu. Spoznajmo ponajprije da smo odlutali, zaboravili, stavili postrance sveto. Jer ako ne prepoznaš u čemu griješiš ne možeš ni napredovati. Zatražimo Božju blizinu. Dopusti si biti ganut do suza jer suze su za one koji imaju dobru dušu. „Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.“ Odazovi se Božjem pozivu. Reci mu: „Evo me!“ I sebi posveti ovo sveto vrijeme kako bi se zauzeo za sebe i obespravljene male i marginalizirane, kidao okove nepravde, razvezivao spone životnog tereta, potlačenima vraćao u slobodu. Sebe učinio velikodušnim dijeleći radosno kruh svoj s potrebnima, beskućnike znao zaštititi, odjenuti gola i nanovo se posvetiti svojima. Budi Kristov i slijedi ga jer u njemu je života. Ne boj se On je uvijek s nama.