Bitka za Vukovar bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Opsada grada od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga trajala je 87 dana, od kolovoza do 18. studenog 1991. Bitka je završena velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitki je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi. Iako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda, koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je bitka za Vukovar jedan od ključnih trenutaka u tijeku Domovinskog rata, to je bila Pirova pobjeda Jugoslavenske narodne armije, i to samo privremena. Do kraja 1991. godine 3210 Hrvata je ubijeno, a 17393 ih je bilo ranjeno tijekom sukoba. Točan broj vukovarskih žrtava je još uvijek nepoznat. Prema hrvatskim izvorima, Hrvatska je izgubila 879 vojnika, dok je 770 ranjeno u samom gradu Vukovaru. Oko 7000 osoba, civila i vojnika završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1000 civila, od čega 86 djece. Na popisu od ožujka 1991. Vukovar je imao 44639 stanovnika, a nakon pada, 18. studenoga 1991. godine, velikosrpski agresor je protjerao i prognao oko 22000 osoba. Osim toga, oko 8000 branitelja i civila je prošlo kroz srpske koncentracijske logore; oko 4000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo, 306 ih se vode kao nestali. Na obližnjem stratištu na Ovčari stradale su brojne nedužne obitelji, ukupno 260 ranjenika i civila.