Ovogodišnju temu projekta nazvali smo Školjke i puževi Jadrana.

Dugi niz godina marljivo smo sakupljali morske školjke i puževe…Nedavno, u školskom predvorju, izložili smo malu, ali za nas vrijednu zbirku zanimljivih mekušaca našeg Jadranskog mora. Uz zbirku škojaka i puževa nalazi se i edukativni plakat sa zanimljivim imenima na hrvatskom i latinskom jeziku,

Izložba - PUŽEVI I ŠKOLJKAŠI JADRANA

Skupini mekušaca pripadaju životinje mekana i nekolutićava, dvobočno simetrična ili nesimetrična tijela. Po broju vrsta to je najbogatija skupina beskolutićavaca (približno 140 000 vrsta). Najprepoznatljiviji u sistematskoj podjeli su: puževi, školjkaši i glavonošci.

Morski puževi skoro uvijek imaju asimetričnu, uzvojitu/spiralnu, raznobojnu ljušturu/kućicu s operkulumom (zatvaračem). To je rožnata ploča na zadnjem dijelu stopala koja služi za zatvaranje otvora ljušture/kućice kada se životinja povlači unutra. Pokreću se uz pomoć plosnatog mišićnog stopala. Na glavi im se nalazi jedan ili dva para pokretljivih ticala. Oči su smještene na vrhu gornjeg para. Donji par je u funkciji osjetila za opip. Dišu škrgama. Dvospolci su.

Najčešći puževi Jadrana su: puzlatka, puž bačvaš, kvrgavi volak, priljepak, šljem, ogrc, zupka...

 Školjkaši žive uglavnom u moru. Tijelo im je dvobočno simetrično. Razdvojena su spola, a oplodnja je vanjska, odvija se u vodi. Mekano tijelo im je oklopljeno s dvije ljušture (desna i lijeva). Školjkaši nemaju glavu. Mogu biti veliki od nekoliko mm do 1m. Stanovnici su dna, obala ili dubokog mora. Slabo su pokretljive životinje. Najviše vrsta provodi polusjedilački način života, što znači da dugo ostaju na jednome mjestu. Pojedine vrste su trajno sjedilačke, stoga su pričvršćene za podlogu ili su zatvorene u nekom supstratu. Svojim sjekirastim stopalom ukopavaju se u podlogu. Nekoliko vrsta školjkaša može bušiti čvrste podloge,  kao npr.: treset, drvo, kamen… Na taj način postižu posebnu zaštitu na mjestu gdje žive. Takvi školjkaši najčešće ne mogu napustiti mjesto u kojem stanuju jer je ulaz koji su izgradili/izbušili u mladosti uži nego prednji dio tijela odrasle životinje.

Najčešće vrste u Jadranu su: kamenica, dagnja, prstac, prnjavica, kućica, kunjka, periska...

Mekušci imaju veliko gospodarsko značenje. Bogati su bjelančevinama pa su kvalitetan izvor hrane. Mnoge vrste mekušaca zakonom su zaštićene pa se ne smiju izlovljavati (npr. prstac, plemenita periska).

Malakologija (malakozoologija) je znanost koja se bavi proučavanjem mekušaca.

Zbirku izradili učenici EKO - grupe OŠ Bijaći i učiteljice biologije: Anđelina Lukas, prof., Diana Marin, prof. i Danica Ćubić, prof.